Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. – Zagreb, 21. rujna 1938.) hrvatska je književnica koja je priznata u Hrvatskoj i u svijetu kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu.
Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića. Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić sestra jezikoslovca i književnika Dimitrija Demetra.
Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja bili na francuskome. S obitelji se iz Ogulina najprije preselila u Karlovac, potom u Jastrebarsko i konačno u Zagreb.
Ivana Brlić Mažuranić
Kada se 1892. udala za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića, Ivana seli u Brod na Savi (danas Slavonski Brod), gdje je živjela većinu života koji je posvetila svojoj obitelji, obrazovanju i književnom radu.
Kao majka sedmero djece imala je priliku upoznati se s dječjom psihom i tako razumjeti čistoću i naivnost njihova svijeta.
Odgojena u narodnome duhu uza supruga Vatroslava uključuje se u javni život u krugovima prvaka narodnoga pokreta. Biskup Josip Juraj Strossmayer dodijelio joj je zlatnu medalju za protumađaronska nastojanja.
Ivana svoju prvu zbirku Valjani i nevaljani objavljuje 1902. u vlastitoj nakladi, za obiteljski i prijateljski krug, 1906. izlazi joj knjiga Škola i praznici, 1912. knjiga pjesama Slike, a sljedeće godine svjetlo dana ugledale su Čudnovate zgode šegrta Hlapića, čime je Ivana definitivno skrenula pozornost na sebe kao pisca.
Pravi uspjeh uslijedio je 1916. s objavom Priča iz davnine, inspiriranima slavenskom mitologijom.
Ivana Brlić Mažuranić
Akademija ju je dvaputa (1931., 1938.) predlagala za Nobelovu nagradu, primivši je 1937. za svog (dopisnoga) člana kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast.
Kritika je njezinu prozu smatrala jedinstvenom sintezom životnog idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkog humora (A. G. Matoš) pa su je premda je pisala za djecu hvalili kolege (A. B. Šimić, D. Domjanić) i književni povjesničari (A. Barac).
Školska knjiga ustanovila je književnu nagradu Ivana Brlić-Mažuranić 1971. radi promicanja književnog stvaralaštva za djecu i mladež.
Često nazivana Hrvatskim Andersenom (zbog svoje virtuoznosti kao pripovjedačice za djecu) i Hrvatskim Tolkienom (zbog posezanja u fantastični svijet mitologije) Ivana Brlić-Mažuranić svojom originalnošću i svježinom ravnopravno stoji, rame uz rame, s velikanima svjetske dječje književnosti. Djela su joj prevedena na sve važnije svjetske jezike.
Ivana Brlić Mažuranić
Ipak, unatoč brojnoj obitelji i književnim uspjesima, kao i mnogi drugi priznati književnici, kraj života dočekala je – sama i usamljena. Tijekom života išla je u poznata lječilišta da bi prebrodila zdravstvene krize, no u jednome naletu depresije Ivana je počinila samoubojstvo u zagrebačkoj bolnici Srebrnjak 1938. godine.
Zanimljivosti
